Decubit
“Život je najljepši pronalazak prirode, koristi prirodu i uživaj život”
– u ljekarnama
DECUBIT kremu osmislila je dr.sc. Jagoda Sumajstorčić mag.pharm., te se prema njenoj recepturi DECUBIT krema izrađuje iz prirodnih sirovina s dodatkom vitamina A i E i eteričnih ulja.
DECUBIT krema djeluje antiseptički i protuupalno, poboljšava prokrvljenost tkiva te olakšava proces zacijeljivanja rana i povrijeđenog tkiva. Pospješuje obnavljanje kože i čini ju mekšom i elastičnijom.
DECUBIT krema prvenstveno se koristi u spriječavanju nastanka dekubitusa i liječenju područja zahvaćenih dekubitusom.
DECUBIT krema također se vrlo učinkovito primijenjuje i za brže zacijeljivanje rana koje teže cijele, opekotina, oderotina i kod drugih mehanički nastalih oštećenja kože.
Upotreba DECUBIT kreme pokazala je vrlo dobre rezultate kod tretiranja mladih ožiljaka na koži.
SASTOJCI (INCI):
Petrolatum, Lanolin, Aqua, Paraffinum Liquidum, Benzyl Alcohol, Citrus limonum (Citrus oil), Tocopherol, Retinyl Palmitat.
PRIMJENA:
Kod nepokretnih i slabo pokretnih bolesnika koji većinu vremena provode ležeći u postelji ili sjedeći preporuča se započeti s primjenom DECUBIT kreme prije pojave prvih znakova dekubitusa. Naročitu pažnju treba obratiti na područje lopatica, sjedne kosti, sakralne kosti, kukova, peta i laktova.
DECUBIT kremu treba nanositi na potencijalno ugrožena i oštećena mjesta na koži najmanje dva puta dnevno, a prema potrebi i češće.
DECUBIT krema nanosi se onoliko dana koliko je potrebno da se koža obnovi.
NAPOMENA:
DECUBIT kremu nije preporučljivo primjenjivati kod dubokih rana. Nije za primjenu kod djece mlađe od 3 godine starosti.
PAKIRANJE : PE tuba sa 100 mL kreme, pakirana u kartonsku kutijicu.
Što je dekubitus?
DEKUBITUS (lat. Decubitus; engl. decubitus ulcer, bed sore; franc. l’escarre;
njem. Das Wundliegen) je bolest u kojoj dolazi do oštećenja tkiva uslijed dugotrajnog pritiska na određeni dio tijela. To oštećenje jest ograničena nekroza kože i potkožnog tkiva (dolazi do prekida cirkulacije, tj. do smanjenog protoka krvi i kiska), a razvija se na onim dijelovima tijela koja su najviše izloženi pritisku na tvrdu ili neravnu podlogu, osobito na onim mjestima gdje se neposredno ispod kože nalazi neka koštana izbočina.
Mjesta na kojima se naročito razvijaju dekubitalne rane u bolesnika oslabljenih dugotrajnim ležanjem ili sjedenjem su područja lopatica, laktovi, sjedne kosti, pete, te područje cijele sakralne kosti.
Osobe koje nisu sposobne spriječiti neprekidni pritisak čvrste podloge na tkiva, pod povećanim su rizikom od nastanka dekubitusa. To se događa kod pacijenata koji su u starijoj životnoj dobi, kod osoba s neurološkim problemima i kod onih koji su zbog akutne bolesti primljeni u bolnicu. Ove osobe ne mogu se štititi od pojave dekubitusa bilo zbog toga što same ne mogu mijenjati položaj tijela ili zato što neredovito i napravilno primaju tuđu pomoć koja im je nužna za obavljanje određenih pokreta ili promjenu položaja tijela. Također su ugroženi i podhranjeni bolesnici, dijabetičari, te inkontinentni pacijenti (vlažna kože pogoduje nastanku dekubitusa). Profilaksa dekubitusa je u operiranih i teško pokretnih bolesnika barem jednako važna kao i sve druge vrste liječenja i mjera u svrhu spriječavanja mogućih komplikacija. Prevenciji dekubitusa u takvih bolesnika od prvog dana treba posvetiti punu pažnju.
Mehanizmi nastanka dekubitusa:
- Pritisak – vanjski pritisak na tkiva izaziva kompresiju krvnih žila
- Smicanje – nastaje ukoliko pacijent “klizi” prema dolje u krevetu ili stolcu, pri čemu dolazi do prelamanja ili kidanja kapilara
- Trenje – sila koja se stvara kada dvije površine klize jedna preko druge, u ovom slučaju kada koža bolesnika klizi preko invalidskih kolica, postelje i sl.
Bilo koji od tri navedena mehanizma mogu dovesti do okluzije krvnih žila izazivajući ishemiju (nedovoljna opskrba krvi u tkiva), inflamaciju (upala) i hipoksiju (nedovoljna opskrba tkiva kisikom) tkiva, što u konačnici dovodi do smrti stanice i pojavu ulceracija (kroničnih rana).
Razlikujemo 5 stadija razvoja dekubitusa:
- stadij – crvenilo, praćeno edemom, koje ne nestaje 24 sata. Nema vidljivog oštećenja tkiva, a temperatura oštećene kože se razlikuje od temperature okolne kože.
- stadij – pojava mjehurića na zahvaćenom dijelu tkiva, a koža poprima ljubičasto-plavu boju. Dolazi do promjena na stanicama epiderme.
- stadij – pojava nekroze tkiva u zahvaćenom području, mišići pestaju vidljivi. Koža poprima tamno smeđu boju i postaje suha. Promjenu postaju ireverzibilne.
- stadij – oštećenje se širi u dublje slojeve vezivnog tkiva (nastaju ulceracije, tj.čirevi), često zahvaća i same mišiće, kosti postaju vidljive. Ovaj stadij je praćen infekcijom (vrlo često bakterijom Staphylococcus aureus), a promjene koje nastaju su ireverzibilne.
- stadij – dolazi do umnožavanja čireva, te do razaranja i infekcije kosti koja se nalazi u tom području.
Početno stanje svake dekubitalne rane je lokalna anemija tkiva, odnosno venska hiperemija. Loše ishranjena koža na takvu mjestu postupno podliježe ograničenoj nekrozi, najprije površinskih, a zatim i dubljih slojeva tkiva. Ukoliko se od prvog časa, čim se primijeti sumnjivo crvenilo kože, ne poduzmu sve potrebne mjere da se takvo stanje spriječi (primjerice, početi s korištenjem DECUBIT kreme, često mijenjati položaja tijela, održavati kožu suhom), nekroza će se sve više širiti i zahvaćati će sve veću površinu tijela.